Mi nismo muzej moslavačke kuhinje niti imamo ambicija kuhati kao naše bake. Naš je zvijezda vodilja  domaća kuhinja. No neka tipično moslavačka jela s veseljem smo preuzeli i interpretirali na naš način. Posebno se ponosimo izborom domaćih tjestenina. Da smo u Italiji, zvali bi ih cucina povera a mi im, kao tipičnim jelima siromašaka, od milja tepamo bogečke pašte. Šufnudli, luleki, trganci … jednostavna jela od minimalnog broja sastojaka uz pesto od medvjeđeg luka, bogatae mesne rague ili šumske gljive …to su samo neke od naših bogečkih pašti.

Jedna nam je gošća na fejsu zamjerila da smo ‘nabrali trave i stavili u šalatu’. A mi se baš time ponosimo. Raspamete nas gljive iz moslavačkih šuma – vrganji, lisičke, puzice; mladi vršci kopriva, medvjeđi luk, prvi proljetni maslačak – kod nas imenom regvet; cvjetovi rikole i dragoljuba – da, itekako su jestivi! A jednom kad probate carpaccio od vrganja – sirove vrganje tanko-tanko narezane na mandolinu samo par sati nakon što ih uberemo, s par zrna krupne soli i par kapljica hladno prešanog crnog ulja znat ćete o čemu pričamo. Još samo čekamo dan kad će Zerga uloviti prve tartufe. Ili zeca. Nama svejedno.

Naša bazna špajzkarta vrlo je kratka jer samo tako možete biti sigurni da uživate u svježoj hrani. Ali svaki vikend rado ćemo Vam opisati dva, tri jela od namirnica čija je sezona toliko kratka da kao zvijezde padalice bljesnu samo par tjedana  i nestanu na godinu dana. No kad rode prvi patliđani, tikvice, bob ili grašak možete biti sigurni da su na Mikrosezonskoj špajzkarti. Kad nakon kiše zagrije sunce u pravo doba godine, možemo se skupa radovati sezonsim vrganjima, lisičkama, črnim trubicama …