Mi nismo muzej moslavačke kuhinje niti imamo ambicija kuhati kao naše bake. Naš je zvijezda vodilja  domaća kuhinja. No neka tipično moslavačka jela s veseljem smo preuzeli i interpretirali na naš način. Posebno se ponosimo izborom domaćih tjestenina. Da smo u Italiji, zvali bi ih cucina povera a mi im, kao tipičnim jelima siromašaka, od milja tepamo bogečke pašte. Šufnudli, luleki, trganci … jednostavna jela od minimalnog broja sastojaka uz naše umake od mladog sira, poriluka, čipsanog-špekeca, roza papra (koji baš i nije papar), malo našeg pesta od medvjeđeg luka i oraha … to su samo neke od naših bogečkih pašti.

Jedna nam je gošća na fejsu zamjerila da smo ‘nabrali trave i stavili u šalatu’. A mi se baš time ponosimo. Raspamete nas gljive iz moslavačkih šuma – vrganji, lisičke, puzice; mladi vršci kopriva, medvjeđi luk, prvi proljetni maslačak – kod nas imenom regvet; cvjetovi rikole i dragoljuba – da, itekako su jestivi! A jednom kad probate carpaccio od vrganja – sirove vrganje tanko-tanko narezane na mandolinu samo par sati nakon što ih uberemo, s par zrna krupne soli i par kapljica hladno prešanog crnog ulja znat ćete o čemu pričamo. Još samo čekamo dan kad će Zerga uloviti prve tartufe. Ili zeca. Nama svejedno.

Naša bazna špajzkarta vrlo je kratka jer samo tako možete biti sigurni da uživate u svježoj hrani. Ali svaki vikend Martina će vam rado opisati dva, tri jela od namirnica čija je sezona toliko kratka da kao zvijezde padalice bljesnu samo par tjedana zaredom. Ako i toliko. No kad rode prvi patliđani, tikvice, bob ili grašak možete biti sigurni da su na Mikrosezonskoj špajzkarti. Kad dođe zima, na njoj su prve krvavice, hladetina i buncek.