Došel je, došel, Sveti Martin … i guska z njim

Biskupa Martina, sveca, uglavnom povezujemo s vinom i krštenjem mošta. O tome već sve znate, zar ne? Možda znate i da tradicija nalaže da na stol za Martinje dolazi i guska  – kako će za Martinje biti i kod nas u Augustu. E, ni to nije bez razloga. Martina su, naime,  njegovi rimski ‘šefovi’ imenovali biskupom  a on se oko tog imenovanja, navodno, iliti kako legenda kaže: dvoumio. Ni legenda ni povijesni izvori ne navode je li uzrok dvojbe bilo imenovanje biskupom ili Francuska u koju ga je imenovanje vodilo. Ili pak nešto posve drugo… Kako god, prije puta za Francusku, mučen dvojbama, sakrio se u gusinjak. Guske su ga, međutim, odale gakanjem i za kaznu se već stoljećima na njegov dan pretvaraju u slasne pečenke.

Martin je inače jedan od svetaca koje vežemo uz vino i vinogradarstvo. Kako koji kraj i koja zemlja, svetaca sa sličnim ulogama ima od tri do desetak. U moslavačkom kraju posebno se štuju  trojica, Sveti Vinko, Sveti Mihael i Sveti Martin. Njihovi blagdani obilježavaju  ključna događanja vezana uz vinograd ili vino.

Sveti Vinko u siječnju povod je za Vincekovo kada se obrezivanjem, pa makar i ritualnim,  obilježava početak radova u vinogradu i priprema za novi ciklus u životu vinograda, vinogradara i vinara.

Sveti Mihael, arkanđeo čije ime na hebrejskom razdvojeno u tri sloga, Mi ka el, znači „Tko je Bog“ najavljuje berbu. U Moslavini ga zovemo Sveti Mihāl i lijepo se potrudimo izvuči zaista duuuuuugi i naglašeni ‘a’ :))).  Imamo i prigodnu napitnicu u kojoj zahvaljujemo Mihaelu, pravom anđelu čuvaru,  što je vinograd sačuvao od zlog vremena: „Došel je, došel, Sveti Mihal, on ga je čuval, ja bum ga bral!“ Ako naglasite ‘a’ kako to Moslavci čine, pjesmuljak se rimuje, naravno …

I, da, podsjeća pomalo i na najpoznatiju: „Došel je, došel, Sveti Martin. On ga je krstil, ja bum ga pil!“

Živjeli!